Uzgoj i prodaja kornjaca

Dobrodošli na stranicu posvecenu uzgoju i prodaji kopnenih kornjaca

Chat
Get your own Chat Box! Go Large!
08.06.2010.

KORNJAČE (Chelonia)

Kornjače predstavljaju vrlo staru i primitivnu skupinu gmazova; njihovi najstariji pronađeni fosilni nalazi datiraju iz razdoblja perma, što je oko 280 miliona godina prije nove ere. Ove spore i trome životinje prvobitno su kopneni organizmi od kojih su se neke naknadno prilagodile životu u slatkim vodama i u moru. Poput svih gmazova kornjače su hladnokrvni organizmi, odnosno nemaju stalnu tjelesnu toplinu, te je ne mogu održavati neovisnom od temperature vanjske sredine. Najbogatije su zastupljene u tropskim krajevima. Red kornjača danas obuhvaća 11 porodica sa 25 rodova i oko 250 vrsta, od kojih je šest vrsta zabilježeno i u našoj zemlji. Od ovih šest vrsta jedna je kopnena (obična čančara - Testudo hermanni), dvije su slatkovodne (barska kornjača - Emys orbicularis, riječna kornjača - Mauremys caspica), a tri morske (glavata želva - Caretta caretta, zelena želva - Chelonia mydas i sedmopruga usminjača - Dermochelys coriacea). Od morskih kornjača jedino je glavata želva redoviti stanovnik Jadrana, zelena je želva tek nedavno sa sigurnošću zabilježena, dok prisustvo sedmopruge usminjače već odavno nije zabilježeno u Jadranu. Opće tjelesne osobitosti Oklop Ono što kornjače na prvi pogled jasno razlikuje od ostalih gmazova jest njihov karakteristični koštani oklop. Oklop je uvijek sastavljen iz određenog broja koštanih ploča poredanih po utvrđenom rasporedu. Srastao je sa tijelom i samo s prednje i stražnje postoje otvori za prolaz glave, nogu i repa, koji se u slučaju opasnosti uvlače unutra. Gornji ili leđni dio oklopa naziva se karapaks (lat. carapax), a donji ili trbušni plastron (lat. plastron). Iznad svake ploče koštanog oklopa nalazi se odgovarajuća rožna ploča, ali se granice ovih dviju vrsta ploča ne poklapaju. Broj koštanih i rožnih ploča na karapaksu je znatno veći nego na plastronu. Karapaks je izgrađen od oko 50 koštanih i najmanje 38 rožnatih ploča, dok je plastron sastavljen od 11 koštanih i 12 rožnatih ploča. Sredinom karapaksa duž leđa pruža se pet ploča (lat. neuralia), koje su srasle sa trnolikim nastavcima pršljenova kralježnice. Desno i lijevo od neuralia prostire se po jedan niz od četiri široke ploče, srasle s rebrima koje se nazivaju rebrene ili costalia, dok se ivicom karapaksa u obliku vijenca pruža jedan niz malih pločica koje s donje strane graniče sa plastronom i nazivaju se ivične ili marginalia. One nemaju direktne veze sa kosturom kornjača. Među marginalnim pločama jedna mala, neparna pločica leži naprijed iznad posljednjih vratnih pršljenova i naziva se vratna (nuchale), dok se na suprotnoj strani, iznad repa nalazi jedna ili dvije nadrepne ploče (supracaudale). Plastron se skoro uvijek sastoji iz šest pari širokih ploča koje se međusobno dodiruju u jednoj središnjoj liniji. Oblik i međusobni odnos ovih ploča imaju veliki značaj pri identifikaciji. Unutarnji kostur (endoskeleton) kod kornjača je sastavljen od aksijalnog (lubanja, kralježnica i rebra) i apendikularnog (rebra, ključna i zdjelična kost) dijela. Kralježnica je izgrađena od 40 - 50 kralješaka od kojih je samo 8 vratnih i 25 - 30 repnih slobodno. Ostali su svojim trnovitim nastavcima srasli sa karapaksom, dok su ključna i grudna kost srasle sa plastronom.


Kornjace.COM - Divni svijet kornjača